Jasenovac

°C

Pokopan vlč. Srećko Vuzem

Pokopan vlč. Srećko Vuzem

Arhiva novosti

U Jasenovcu je 18. srpnja 2012. pokopan umirovljeni svećenik Požeške biskupije Srećko Vuzem, jasenovački dugogodišnji župnik, koji je preminuo prošloga 13. srpnja u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu u 83. godini života i 56. godini svećeništva. Misu zadušnicu u jasenovačkoj crkvi Uznesenja BDM i Sv. Nikole u prisutnosti tijela pokojnog župnika predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević a s njime je koncelebriralo dvadesetak svećenika. Među rodbinom i brojnim jasenovačkim župljanima bila je i skupina vatrogasaca iz Jasenovca i Zagreba, čiji je član bio vlč. Vuzem.
U homiliji biskup je podsjetio na trajne pokušaje da ostvarimo što bolji život. Kazao je kako smo svjedoci prijepora koji se glede toga događaju na različitim razinama društva, a da nas na kraju čeka smrt kao granica na kojoj ništa ne možemo učiniti. Istaknuo je kako jedini Isus Krist nije s obzirom na smrt bio nemoćan, nego je i u naviještenom evanđeoskom ulomku o uskrisenju sina jedinca u majke posvjedočio da je i njezin gospodar. Biskup je potom protumačio Pavlovo uvjerenje o kojem je pisao Rimljanima da je ljubav Isusova na križu ostvarila nadmoćnu pobjedu nad smrću, da krštenjem postajemo njezinim dionicima te nas ništa ne može od nje odvojiti, pa niti smrt. Kazao je da se u toj nadi opraštamo od preminulog svećenika Srećka Vuzema i da u tom svjetlu promatramo njegov život i smrt. Podsjetio je  zatim na neke podatke iz njegova života i na određene crte njegova ljudskog i svećeničkog lika.
„Velečasni Srećko rođen je 4. siječnja 1930. u Brezovoj Gori, župa Cvetlin od oca Jakova i majke Antonije r. Perčec. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu a potom je kao svećenički kandidat primljen u Sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje je upisao i Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Maturirao je 1949. godine te nastavio studij teologije na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Prekinuo je sjemenišni život na dvije godine radi odsluženja vojnog roka na Voždovcu u Beogradu 1952.-1954. Po završetku teološkog studija nadbiskup Franjo Šeper zaredio ga je u zagrebačkoj katedrali za svećenika, 29. lipnja 1956. Dana 15. veljače 1957. u tijeku šeste godine studija imenovan je privremenim upraviteljem župe Jasenovac. Tu službu vršio je dolazeći povremeno iz Zagreba, a 6. srpnja 1957. imenovan je upraviteljem iste župe te u toj službi ostaje do 6. veljače 1965. kada preuzima upravu župe Mače, ali samo do kolovoza iste godine. Ponovno je imenovan upraviteljem župe Jasenovac te u tom svojstvu ostaje do 13. svibnja 1978. Zbog slaba zdravlja privremeno je umirovljen i smješten u Svećenički dom u Zagrebu. Kao umirovljenik pomagao je u različitim potrebama, između ostalog 1979. u župi Pisanica, 1980. u župi Biškupec, 1986.  bio je pri ruci bolesnom dr. Josipu Butorcu kod sestara milosrdnica u Lovrečina Gradu, a 1987. imenovan je duhovnim pomoćnikom u župi sv. Marije na Dolcu u Zagrebu. Kako su godine odmicale, njegove aktivnosti su se smanjivale te je postao privezan za Dom sv. Josipa gdje je uz pomoć časnih sestara i drugih djelatnika mogao funkcionirati sve dok nije zbog teškog stanja bio prevezen u Bolnicu sestara milosrdnica gdje je predao svoju dušu Bogu, 13. srpnja 2012. u 83. godini života i 56. godini svećeništva“.
Nakon popričesne molitve riječ oproštaja vlč. Srećku Vuzemu u ime jasenovačke župe izrekao je Slavko Jurić koji je podsjetio na ono što je pokojni svećenik tijekom brojnih godina svoga djelovanja učinio. Potom je iz crkve krenula duga procesija s tijelom preminulog župnika prema mjesnom groblju. Predstavnik zagrebačkih vatrogasaca uputio je zahvalu preminulom članu a s jasenovačkog vatrogasnog doma oglasio se zvuk sirene. Na kraju je biskup Škvorčević zahvalio svima što su svojim sudjelovanjem na sprovodu iskazali svoje poštovanje prema preminulom svećeniku te ih potaknuo da ostanu s njime povezani u molitvi i da mole za nova svećenička zvanja.